ZAGONETKA PROSVETLJENJA: KAKO NE IZGUBITI GLAVU U TRCI ZA SMISLOM

Zagonetka života je jednostavna: kombinacija anomalije i zaborava. Šta to znači u praksi? Znači da si kao igrač u igrici koji je izgubio kontrolu nad situacijom, ali i dalje juri prema cilju – samo ne zna više koji je to cilj.

I šta se dešava? Ceo život prođe u jurenju za sporednim stvarima!

Dok misliš da ideš ka velikim duhovnim ciljevima, zapravo…

Tražiš savršenu joga prostirku.

Kupuješ kristale koji „sigurno“ rade (ali samo ako ih puniš mesečinom punog Meseca određenim danima).

Radiš regresije da bi saznao da si u prošlom životu bio egipatski sveštenik, ali te sadašnji šef tretira kao običnog smrtnika.

KAKO ZNATI DA SI SE ZAKLJUČAO U DUHOVNI BUNKER?

Najveći paradoks: što više juriš za smislom, to ga više gubiš. Kao kad tražiš naočare, a sve vreme su ti na glavi. Slobodna volja je tu, ali…– ne možeš je videti dok si zarobljen u „duhovnom kalupu“.

Primer duhovnog kalupa:

„Moraš raditi na sebi!“ – Dobro, ali jel mogu da preskočim jedno jutro i samo pojedem kroasan?

„Treba osvetliti unutrašnje traume!“ – Može, ali šta ako ih ignorišem dok ne prođu same?

„Sve je iluzija!“ – A ko će mi platiti račune?

RASPEĆE IZMEĐU PROGRAMA I PROSVETLJENJA

Svaki dan imaš izbor:

Okrenuti se božanskom – Što zvuči grandiozno, ali možda znači samo ne uzeti k srcu što te neko pogledao popreko.

Ili nastaviti slepo praćenje programa – Kao kad kažeš „samo još jedan duhovni kurs, pa ću biti spreman“.

SVE JE VEĆ TU.

Nema potrage. Nema cilja. Samo treba da shvatiš da si već prešao nivo – ali si zaboravio da si ga prešao.

KAKO DA NE BUDEŠ „DUHOVNI TRKAČ U KRUGU“?

Ne trči ka cilju – možda si već stigao. Slobodna volja nije u velikim odlukama – ona je u svakodnevnim sitnicama. Ako ne znaš šta radiš, samo se nasmej – možda si već prosvetljen, ali se toga ne sećaš.

Zaborav je igra. Anomalija je trik. A ako ovo čitaš i osmehuješ se, znači da si već shvatio foru.

Dobrodošao nazad!

PRAKTIČNA VEŽBA ZA OSVEŠĆENJE: Pogledaj oko sebe i pronađi prvu stvar koja ti deluje smešno. (Čak i ako je samo mašina za veš u koju hipnotisano gleda tvoj pas.)

Reci sebi naglas: „Možda sam već prosvetljen, ali sam zaboravio gde sam parkirao svoje božansko vozilo.“ Nastavi dan kao da si već stigao. Jer možda jesi.